Nakon što je bivši zapovjednik Glavnog stožera Vojske Republike Srpske i pravomoćno osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić preminuo 27. kolovoza u pritvorskoj jedinici u Haagu, otvoren je niz pitanja o načinu njegova pokopa. Polemike su započele nakon izjave srbijanskog ministra pravosuđa Nenada Vujića, koji je naveo da je Mladić bio general te da je protokol poznat i da će se poštovati ono što mu pripada.

Dio javnosti i političkih aktera u Srbiji tu je izjavu protumačio kao moguću najavu organizacije pokopa uz državne počasti. Prema navodima njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), konačna odluka o tome hoće li srbijanske vlasti na bilo koji način službeno sudjelovati u posljednjem ispraćaju ovisi o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji se u prvim danima držao suzdržano. Poznato je tek da se tjedan dana prije Mladićeve smrti Vučić pismeno obratio Haškom tribunalu sa zahtjevom za njegovo prebacivanje u bolnicu u Srbiji, no taj je zahtjev bio odbijen.

Prema srbijanskim medijskim navodima, malo je vjerojatno da će Mladić biti pokopan u Bosni i Hercegovini. Navodi se kako je njegova želja bila da bude pokopan pokraj kćeri Ane, koja je počinila samoubojstvo 1994. godine. Cjelokupna rasprava uspoređuje se sa situacijom nakon smrti Slobodana Miloševića 2006. godine, koji je na koncu pokopan u dvorištu obiteljske kuće u Požarevcu.

Reakcije međunarodnih institucija i javnosti

Na događaje i veličanje osuđenih osoba reagirale su međunarodne institucije. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres poručio je putem svog glasnogovornika da osuđuje svako negiranje genocida i veličanje osoba koje su međunarodni sudovi pravomoćno osudili za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.

Istodobno, u priopćenju Zbora građana Novog Pazara istaknuto je kako osuda ratnih zločinaca i odbacivanje njihova veličanja ne smiju biti predmet nikakvog političkog kompromisa, naglašavajući da bez suočavanja s prošlošću nema iskrenog pomirenja.