Nekadašnji visokopozicionirani dužnosnik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Bosne i Hercegovine preminuo je 2. rujna u Sarajevu. Dizdarević je rođen 9. prosinca 1926. godine u Fojnici, u obitelji s izraženom antifašističkom tradicijom. Već u kolovozu 1943. godine, kao sedamnaestogodišnjak, priključio se Narodnooslobodilačkoj borbi, u kojoj je djelovao u Visočko-fojničkom partizanskom odredu. Njegova obitelj podnijela je teške žrtve u Drugome svjetskom ratu, a među poginulom braćom bio je i književnik Zijo Dizdarević, ubijen u logoru Jasenovac.

Nakon završetka rata i školovanja na Visokoj diplomatskoj školi u Moskvi, započeo je dugogodišnji rad u službama sigurnosti te potom u diplomaciji. Služio je u veleposlanstvima Jugoslavije u Bugarskoj, Sovjetskom Savezu i Čehoslovačkoj. Kasnije je preuzeo važne funkcije u sindikalnim i državnim strukturama, a od 1978. do 1982. godine nalazio se na čelu Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

Najviše državničke dužnosti

Tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća Dizdarević je obnašao ključne političke dužnosti na saveznoj razini. Bio je predsjednik Skupštine SFRJ te savezni sekretar za vanjske poslove od 1984. do 1987. godine. Vrhunac političkog djelovanja ostvario je izborom na čelo države, pa je od svibnja 1988. do svibnja 1989. godine obnašao dužnost predsjednika Predsjedništva SFRJ u razdoblju duboke gospodarske i političke krize.

Tijekom ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine ostao je u opkoljenom Sarajevu, odbivši ponude inozemnih predstavnika za evakuaciju. Nakon umirovljenja posvetio se pisanju te je objavio više memoarskih djela i knjiga posvećenih analizi raspada Jugoslavije, među kojima se ističe djelo "Od smrti Tita do smrti Jugoslavije".