Iranski redatelj i scenarist Asghar Farhadi, dvostruki dobitnik nagrade Oscar, održao je Masterclass u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu u sklopu 32. Sarajevo Film Festivala. Tom je prigodom s publikom podijelio ključne trenutke iz svoje bogate karijere te progovorio o tome kako su djetinjstvo i rani susreti s umjetnošću oblikovali njegov prepoznatljivi autorski izraz.

Farhadiju je prethodno u Narodnom kazalištu u Sarajevu uručeno Počasno Srce Sarajeva za izniman doprinos filmskoj umjetnosti. Vrijedno priznanje uručio mu je direktor festivala Jovan Marjanović. Slavni se redatelj tako vratio u Sarajevo nakon osam godina, budući da je 2018. godine bio predsjednik žirija Natjecateljskog programa.

Tijekom razgovora, koji je moderirao Neil Young, istaknuto je kako je Farhadi jedina živa osoba koja je u posljednjih 60 godina osvojila dva Oscara u kategoriji najboljeg međunarodnog dugometražnog filma (za ostvarenja "Rastanak" i "Trgovački putnik"), a prije njega to je uspjelo samo Ingmaru Bergmanu.

Emocionalna banka iz djetinjstva

Govoreći o svojim počecima, Farhadi se prisjetio odrastanja u Iranu i rada u očevoj trgovini, gdje je promatrao ljude različitih društvenih slojeva. To je iskustvo opisao kao podsvjesno društveno istraživanje koje mu je pomoglo u stvaranju likova. Istaknuo je kako svatko u sebi nosi "emocionalnu banku" s iskustvima iz djetinjstva, no da je potrebno pronaći lozinku za njezino otključavanje. Lik starog oca u njegovu filmu "Nader i Simin se rastaju" inspiriran je upravo njegovim djedom, koji mu je u djetinjstvu bio junak i pričao priče.

Posebno je zanimljiva anegdota o njegovu prvom odlasku u kino kada je imao šest ili sedam godina. Budući da u njegovu mjestu nije bilo kina, s prijateljem je otputovao u susjedni grad. Zbog sporog autobusa zakasnili su na prvu polovicu istočnoeuropskog partizanskog filma.

"Pogledao sam samo drugi dio i moj život se od tog trenutka promijenio. Kada sam izašao iz kina, cijeli dan i noć razmišljao sam o prvom dijelu. Počeo sam zamišljati što se ranije dogodilo i kako je priča mogla početi. Još pamtim zadovoljstvo koje mi je taj proces donosio. Možda me upravo to potaknulo da postanem pisac i bavim se ovim poslom", ispričao je Farhadi.

Od kazališta do filmskog vrha

Iako je želio studirati film, nakon prijemnog ispita raspoređen je na studij kazališne režije. Isprva razočaran, Farhadi je promijenio mišljenje nakon što mu je profesor preporučio drame Henrika Ibsena, kada se zaljubio u kazalište i shvatio da je to prava umjetnost.

"Ako mi se čita nešto, ne čitam Shakespearea, već Ibsena", priznao je redatelj.

Na kraju je poručio kako je za kreativnost ključno promatrati svijet oko sebe očima djeteta te da stvarni život mora biti početna točka svakog umjetničkog djela, čak i kada ono nije realistično.