Bivši zapovjednik Glavnog stožera Vojske Republike Srpske, Ratko Mladić, preminuo je 27. kolovoza 2026. godine u pritvorskoj bolnici u Haagu, gdje je služio doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici i zločina protiv čovječnosti. Njegova smrt pokrenula je istragu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (Mehanizam) o okolnostima koje su dovele do tog događaja.

Mehanizam je priopćio da za sada ne može precizirati kada će Mladićevo tijelo biti predano Srbiji, niti iznijeti detalje o okolnostima njegove smrti. Predsjednik Mehanizma je 27. kolovoza 2026. godine nalogom povjerio sucu Ianu Bonomiju istragu o okolnostima Mladićeve smrti dok se nalazio u pritvoru Jedinice Ujedinjenih naroda za pritvor. Detalji o smrti i postupanju s posmrtnim ostacima smatraju se povjerljivima do okončanja istrage, za koju nije određen rok.

Prije smrti, Mehanizam je u više navrata odbio Mladićev zahtjev za puštanje na liječenje u Srbiji, unatoč jamstvima Srbije i Republike Srpske. Mehanizam je procijenio da su sveobuhvatna i humana medicinska njega te pomoć pružane u zatvorskoj bolnici "daleko premašivale minimum propisan međunarodnim standardima" te da su poštovale Mladićevo zdravlje, ljudsko dostojanstvo i osnovna prava.

Političke podjele i osude

Mladićeva smrt izazvala je snažne reakcije diljem regije. U Crnoj Gori, nekoliko političara i dužnosnika vladajućih stranaka, uključujući predsjednika Skupštine Andriju Mandića, veličalo je Mladićev lik i djelo te izrazilo sućut njegovoj obitelji. Europska komisija je na to reagirala priopćenjem u kojem je istaknula da je svako veličanje ratnih zločinaca u suprotnosti s europskim vrijednostima i da za to nema mjesta ni u Europskoj uniji, ni u zemljama kandidatkinjama za članstvo. Crnogorski predsjednik Jakov Milatović, ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović i potpredsjednik vlade Nik Đeljošaj također su osudili veličanje ratnih zločina.

U Srbiji je ministar pravde Nenad Vujić najavio da će Ratko Mladić biti sahranjen uz najviše državne i vojne počasti. Međutim, Zbor građana Novog Pazara pozvao je ministre Huseina Memića i Usamu Zukorlića da zatraže od Vlade Srbije odustajanje od državne sahrane ili da podnesu ostavke. Naglasili su da državne počasti šalju javnu poruku o tome koga država smatra dostojnim svoje časti, a Mladić je pravomoćno osuđen za genocid i zločine protiv čovječnosti.

S druge strane, preživjeli Srebreničani vijest o Mladićevoj smrti dočekali su bez iznenađenja, ali i bez osjećaja da je time završena borba za pravdu. Udruge žrtava ističu da im posebno teško pada negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, što stvara patnju i osjećaj nesigurnosti. Prema riječima Miodraga Stojanovića, odvjetnika iz Mladićevog tima obrane, Mladićevo ime će i nakon smrti ostati "kamen spoticanja" u Bosni i Hercegovini, gdje će ga jedni smatrati simbolom otpora i herojstva, a drugi presuđenim ratnim zločincem. Nevenka Tromp, dugogodišnja suradnica Haškog tribunala, podsjetila je da je Mladić osuđen za genocid isključivo kao zapovjednik Vojske Republike Srpske.