Sandro Mazzola, jedan od najboljih talijanskih nogometaša svih vremena, preminuo je u 83. godini života, dok pojedini izvori navode 84. godinu. Vijest o njegovoj smrti objavio je milanski Inter, klub u kojem je proveo cijelu svoju profesionalnu karijeru. Iz milanskog su se kluba od svoje legende oprostili emotivnom porukom nazvavši ga vječnim simbolom i zvijezdom koja je blistala na terenu, a blista i danas.

Tijekom svoje 17-godišnje karijere u dresu Intera, od 1960. do 1977. godine, Mazzola je odigrao 565 utakmica i postigao 158 pogodaka. S klubom je osvojio ukupno osam trofeja, uključujući četiri naslova prvaka Italije (Scudetta), dva Kupa prvaka i dva Interkontinentalna kupa. Posebno se pamti finale Kupa prvaka iz 1964. godine kada je s dva pogotka srušio Real Madrid u pobjedi 3:1, kao i ključna uloga u obrani naslova sljedeće sezone.

Obiteljska tragedija i neobičan debi

Mazzolin život obilježila je velika obiteljska tragedija. Imao je samo šest godina kada mu je otac Valentino, također proslavljeni talijanski reprezentativac, poginuo u zrakoplovnoj nesreći u svibnju 1949. godine, u kojoj su stradali svi članovi tadašnje legendarne momčadi Torina pri povratku s utakmice u Lisabonu.

Svoj profesionalni debi za Inter upisao je s 18 godina u vrlo neobičnim okolnostima. Inter je u znak prosvjeda protiv odluke saveza na utakmicu s Juventusom poslao mladu momčad, a susret je završio porazom Milaneza rezultatom 1:9. Jedini pogodak za Inter na toj utakmici postigao je upravo mladi Mazzola, koji je prethodno morao obaviti i školske obveze.

Reprezentativni uspjesi i kasnija karijera

Za reprezentaciju Italije debitirao je u svibnju 1963. godine protiv Brazila, predvođenog Peleom, te je odmah postigao pogodak iz jedanaesterca na San Siru u pobjedi 3:0. U dresu nacionalne selekcije odigrao je 70 utakmica i postigao 22 pogotka. S Italijom je osvojio Europsko prvenstvo 1968. godine, dok je dvije godine kasnije stigao do finala Svjetskog prvenstva u Meksiku.

Nakon završetka igračke karijere, Mazzola je u dva mandata obnašao dužnost direktora Intera, a radio je i u upravama Genoe i Torina. Dugi niz godina bio je prepoznatljivo lice i kao televizijski komentator.