Potresno svjedočanstvo Kade Hotić na komemoraciji u Potočarima: "Ubijali su djecu u majčinu krilu"

Tijekom komemoracije povodom 31. obljetnice genocida u Srebrenici, prisutnima se obratila Kada Hotić, članica Udruge Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa. Kako prenose Klix.ba i N1, Hotić je u emotivnom govoru podsjetila na prijeratni život u Srebrenici, početak rata te stravične zločine kojima je, prema vlastitim navodima, svjedočila.

Prisjećajući se svoje obitelji, Hotić je spomenula sina Samira i supruga koji joj je bio oslonac, a obojicu je izgubila u ratu. Istaknula je kako je Srebrenica prije rata bila iznimno lijep i urban grad u kojem se ugodno živjelo te je bila četvrta općina po životnom standardu u Bosni i Hercegovini. Navela je kako su u gradu zajedno živjeli muslimani, koji su činili oko 76 posto stanovništva, pravoslavci i ostali. Prema njezinim riječima, napad na Srebrenicu započeo je 1992. godine, a izveli su ga lokalni pravoslavni susjedi koji su dobili oružje i zapovijedi iz Srbije. Hotić je naglasila kako je stanovništvo bilo potpuno goloruko jer im je prethodno oduzeto svo privatno naoružanje, kao i oružje Teritorijalne obrane.

U najpotresnijem dijelu svog obraćanja, Hotić se prisjetila događaja od 11. do 13. srpnja 1995. godine, kada su se stanovnici okupili u halama pod zastavom Ujedinjenih naroda. Kako prenosi Klix.ba, Hotić je kritizirala UN zbog izostanka zaštite, rekavši da su ih "servirali Mladićevim krvolocima". Opisala je stravične prizore kojima je, prema vlastitim riječima, svjedočila tijekom te dvije noći, uključujući ubojstvo trinaestogodišnjeg dječaka u majčinu krilu, silovanje devetogodišnje djevojčice pred očima njezine majke te ubojstvo djeteta kojem je, nakon što je plakalo, prema njezinim navodima, odsječena glava.

Hotić je dodala kako su njezin sin Samir i brat otišli preko šume te da jednog brata više nikada nije vidjela. Nakon rata, majke Srebrenice su se organizirale i pokrenule prosvjede tražeći posmrtne ostatke svojih najmilijih, u čemu im je pomogla Komisija za ekshumaciju i identifikaciju. Na kraju je poručila kako je jedini lijek za negatore priznavanje istine i traženje oprosta.