Znanstvenici su napravili povijesni zaokret u razumijevanju disleksije i promijenili službenu definiciju ovog stanja prvi put nakon više od 20 godina. Ovom promjenom nastoji se ispraviti dugogodišnja nepravda prema tisućama djece koja su zbog zastarjelih metoda testiranja ostajala bez prijeko potrebne stručne podrške.

Disleksija je stanje koje utječe na obradu informacija u mozgu, što se u svakodnevnom životu najčešće manifestira kroz poteškoće s čitanjem, pisanjem i izgovorom. Nova definicija, objavljena u stručnom časopisu "Annals of Dyslexia", rezultat je rada američkih istraživača i detaljnih konzultacija s više od 15 vodećih međunarodnih stručnjaka.

Najveća promjena u novim smjernicama odnosi se na potpuno izbacivanje testova inteligencije iz procesa procjene disleksije. Prema dosadašnjim pravilima, za dijagnozu je bila potrebna razlika od čak 15 bodova između rezultata na testu čitanja i onih na standardiziranom testu inteligencije. To je trebalo pokazati da je nečija sposobnost čitanja neuobičajeno slaba u odnosu na opću inteligenciju.

Kako objašnjava obrazovni psiholog R. Malateša Džoši sa Sveučilišta Texas A&M, mnoga su se djeca približila toj granici, ali bi zbog samo jednog boda razlike ostajala bez prava na daljnju pomoć. Zbog toga se nova definicija fokusira isključivo na procjenu sposobnosti čitanja, što stručnjaci smatraju znatno korisnijim.

Osim toga, iz definicije su uklonjeni strogi medicinski i neurološki opisi povezani isključivo s mozgom kako bi se izbjegla stigmatizacija. Stručnjaci ističu važnost rane intervencije te napominju kako se prvi znakovi disleksije, poput problema s govorom ili sporijeg progovaranja, mogu uočiti i prije polaska u školu.