Znanstvenici su u novom kanadskom istraživanju dokazali da COVID-19 može uzrokovati oštećenja mozga koja su jasno vidljiva na snimkama i godinama nakon preboljenja bolesti. Prema rezultatima studije objavljene u časopisu eBioMedicine, osobe koje su nakon zaraze razvile dugotrajnu apatiju i depresiju imaju oko 18 posto manje dopaminskih živčanih završetaka u mozgu u usporedbi sa zdravim pojedincima.

Dopamin je ključni neurotransmiter koji upravlja pokretima i motivacijom, a smanjenje broja živčanih završetaka koji ga prenose izravno utječe na kognitivne funkcije. Istraživački tim analizirao je snimke mozga dobivene pozitronskom emisijskom tomografijom (PET) kod 24 odrasle osobe s dugim covidom i 24 zdrave osobe slične dobi. Fokusirali su se na strijatum, regiju u središtu mozga zaduženu za kretanje i motivaciju.

Jasno vidljive promjene na snimkama mozga

Rezultati su pokazali da je gubitak dopaminskih završetaka u ventralnom strijatumu povezan s manjom motivacijom. Smanjenje u dijelu zvanom putamen utječe na sporije kretanje i dulje vrijeme potrebno za obavljanje zadataka, dok je gubitak u repatoj jezgri (kaudatusu) povezan s padom pamćenja i poteškoćama u pronalaženju riječi. Ova su oštećenja zabilježena i kod pacijenata koji s dugim covidom žive više od četiri i pol godine.

Zanimljivo je da su čak i zdravi ispitanici koji su preboljeli covid imali manje dopaminskih završetaka u usporedbi s onima koji nikada nisu bili zaraženi koronavirusom.

Potraga za učinkovitim liječenjem

Znanstvenici ističu kako bi se marker oštećenja živaca korišten u ovom istraživanju mogao primijeniti za preciznije dijagnosticiranje dugog covida. Jeffrey Meyer, neurokemičar sa Sveučilišta u Torontu, pojasnio je kako bi dio pacijenata mogao pozitivno reagirati na terapije koje povećavaju gustoću dopaminskih završetaka ili poboljšavaju otpuštanje preostalog dopamina. Njegov tim planira provesti kliničko ispitivanje kako bi testirao lijek koji utječe na dopamin.

Trenutačno ne postoje provjereni testovi ni specifični tretmani za dugi covid, pa se oboljeli uglavnom liječe ublažavanjem simptoma. Procjenjuje se da najmanje 65 milijuna ljudi diljem svijeta pati od ovog sindroma, koji obuhvaća više od 200 različitih simptoma, uključujući kronični umor, tjeskobu i kognitivne poteškoće.